Predstavljamo Zavod za pedijatrijsku hematologiju
i onkologiju
Prof. dr. Ernest Bilić,
pročelnik Zavoda
Predstavite nam svoje radno mjesto
Zavod za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju Referentni je centar Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. U tom se Zavodu liječe sve vrste bolesti krvi i malignih bolesti kod djece. Liječnici na Zavodu najviše se bave liječenjem leukemija i limfoma, budući da te dvije maligne bolesti u djece obuhvaćaju oko polovice sveukupno oboljelih mlađih od 18 godina.
Zašto je Zavod za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju bitan?
Zavod je jedino mjesto u Republici Hrvatskoj gdje se izvodi alogenična transplantacija koštane srži, tj. transplantacija u kojoj su darivatelj i primatelj koštane srži različite osobe. Osim hematoonkologa, članovi su transplantacijskog tima i stručnjaci s drugih područja bez kojih bi taj zahvat bio neizvediv (internist hematolog, imunolog, transfuziolog, genetičar, biokemičar, mikrobiolog, djelatnici Hrvatskog registra dragovoljnih darivatelja koštane srži…).
Kakvu vrstu liječenja provodite?
U Zavodu se provode i sve vrste najsuvremenijeg liječenja malignih bolesti djece, poput megakemoterapije, terapije monoklonskim protutijelima, terapije tzv. pametnim – ciljanim lijekovima i sve što trenutačno suvremena medicina može pružiti maligno oboljeloj djeci. Zavod ima Europski certifikat za liječenje svih oblika poremećaja zgrušavanja krvi u djece. Sva se maligno oboljela djece liječe prema internacionalnim protokolima liječenja, najviše skupine BFM (najveća međunarodna terapijska udruga za liječenje malignih bolesti u djece sa sjedištem u Njemačkoj). Mi smo trenutačno dio četiriju međunarodnih akademskih studija skupine BFM za liječenje leukemija i limfoma. Stručnjaci Zavoda aktivno surađuju sa stručnjacima iz inozemstva i redovito prezentiraju vlastite rezultate na međunarodnim kongresima, a svoja zapažanja i ishode liječenja objavljuju u međunarodnoj i domaćoj literaturi. Osim stručnog dijela, na Zavodu se provode i znanstvena istraživanja te nastava iz pedijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nastava za medicinske sestre i poslijediplomska nastava. Zbog međunarodne prepoznatljivosti i vrlo dobrih rezultata liječenja, osim djece iz Hrvatske u Zavodu se liječe i djeca iz susjednih, ali i brojnih drugih država.
Recite nam riječ-dvije o povijesti Zavoda.
Zavod za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju utemeljio je prof. dr. Aleksandar Tiefenbach 1957. godine na Šalati. Klinika za pedijatriju, u sklopu koje je djelovao odjel za onkologiju, utemeljena je 1923. godine u zgradi na adresi Šalata 4 i u istom prostoru bila je Klinika za dermatovenerologiju i Klinika za otorinolaringologiju. Zavod je 2009. preseljen sa Šalate na sadašnju lokaciju na Rebru. U Hrvatskoj, a i šire taj je odjel za liječenje malignih bolesti u djece bio jedinstven. Do polovice prošlog stoljeća nije ni postojala mogućnost liječenja malignih bolesti djece. Onkološki su bolesnici do tada primali samo palijativnu terapiju. Šezdesetih i sedamdesetih godina počinju se primjenjivati jednostavni oblici kemoterapije kod djece te se usavršava kirurško liječenje solidnih tumora. Razvojem radioterapije započinje se i sa zračenjem maligno oboljele djece.
Kakva su iskustva roditelja i djece?
Zavod za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju trenutačno je smješten u prizemlju glavne zgrade bolnice Rebro (KBC Zagreb). Nalazi se u neadekvatnom prostoru na vrlo prometnom mjestu, smješten je uz cestu i ulaz u najveću bolnicu u Republici Hrvatskoj. Najteže oboljeloj djeci nemoguće je osigurati mir i tišinu. Mali pacijenti izloženi su pogledima prolaznika. Na odjelu nema mogućnosti smještaja roditelja uz dijete. U sobama boravi i po troje djece. Sobe nemaju vlastiti sanitarni čvor, a ni roditelji ne mogu koristiti sanitarne čvorove. Budući da djeca borave i po nekoliko mjeseci u bolnici, nužni su i bolji uvjeti. Kada se dijete razboli od maligne bolesti, nije samo dijete bolesno, nego i čitava obitelj. Obično je riječ o mladim majkama i očevima koji se i sami tek snalaze u životu (nezaposlenost, neriješena stambena pitanja i sl.) te je ta dodatna životna nesreća u vidu možda i smrtno bolesnog djeteta za njih iznimno traumatično razdoblje. Svjedoci smo brojnih razbolijevanja roditelja, njihovih tjeskoba i strahova, rastava brakova i sličnih neželjenih događaja u tim mladim obiteljima.
Na novom odjelu svim će se roditeljima pružati duhovna, psihološka, psihijatrijska te po potrebi, a u skladu s mogućnostima, i materijalna podrška.
